Hiperaktivnost
Vrsta: Seminarski | Broj strana: 8 | Nivo: Filozofski fakultet, Nikšić

Uvod u osnovne probleme hiperaktivnog poremećaja
Da bismo razumjeli u potpunosti ovaj problem i prišli mu na pravi način potrebno je u početku dati jednu okvirnu ili najelementarniju definiciju hiperaktivnog poremećaja.Te stoga možemo reći da je hiperaktivnost poremećaj pažnje koji je često praćen nemirom i impulzivnošću, udružen sa poremećajem samokontrole. Ovo je prilično specifičan problem koji zabrinjava cio tim ljudi koji radi sa djetetom na čelu sa roditeljima, pa preko nastavnika. Ipak vrlo je jasno da najveći teret ipak snosi samo dijete. To nebi bilo tako da je ovaj poremećaj jedna od razvojnih faza u djetetovom životu, ili možda posledica lošeg vaspitanja djece, ili na kraju neke zločeste prirode djeteta. Vrlo je važno razlikovati ovaj poremećaj od običnog nestašnijeg ponašanja djece koje je primjereno za odredjeni uzrast, a naizgled te dvije pojave izgledaju jako slično. Ipak da bi se dijagnostifikovao ovaj poremećaj potrebna je malo trajnija klinička slika djece sa ovim simptomima. Može se reći da kod djece sa hiperaktivnim poremećajem ovo stanje traje duži vremenski period, dok kod većine djece koja posjeduje slične simptome među kojima prvenstveno mislimo na nemirnost i teško održavanje pažnje ove karakteristike se dovode u normalu tokom vremena. Nešto što nijesmo pomenuli na startu, a služiće nam zarad lakše komunikacije jeste da za hiperaktivni poremećaj postoji skraćenica, a to je ADHD. Kao što smo već naglasili ovo je jako specifičan poremećaj i uvijek je postojala ta zagonetka koliki dio populacije čine ljudi sa ADHD. Shodno tome, veliki broj studija se bavio ovom problemom, a rezultat svega nije nažalost neki pouzdan i tačan broj već on u svim studijama varira od 1 do 5 % populacije. Ono što je jako zanimljivo jeste da skoro duplo je veći broj dječaka nego djevojčica sa ovim poremećajem. Različiti su pokušaji da se ovo objasni mada većina se temelji na tome da dječaci su inače agresivniji i da zbog toga je teže primijetiti ranije ove simptome. Kako se godinama istraživao ovaj problem tako se i godinama mijenjalo ime ovom poremećaju. Tako je prvi naziv bio MCD- minimalna cerebralna disfunkcija, zatim hiperkinetičko-impulzivni poremećaj, zatim ADD (Attention Deficit Disorder), kao i hiperkinetička reakcija u dječjoj dobi. U savremenim klasifikacijama bolesti prihvaćen je naziv -deficit pažnje - hiperaktivni poremećaj (ADHD je skraćenica prevoda ovog naziva na engleskom jeziku).
Karakteristična ponašanja djece sa hiperaktivnim poremećajem
prije nego uopšte dobije upute i shvati ih dijete sa ovim poremećajem počinje sa preduzimanjem te radnje
prije nego pokuša da riješi problem samo, dijete sa ovim poremećajem jedno vrijeme posmatra šta rade druga djeca
kada počne da radi, ovakvo dijete radi prebrzo, a ta velika brzina prouzrokuje mnogo grešaka, koje naravno nijesu dio neznanja djeteta
hiperaktivno dijete je stalno u pokretu, bez prestanka dodiruje nove predmete, a to samo po sebi donosi i to da oni ne mogu da neko vrijeme sjede na jednom mjestu
na postavljeno pitanje dijete ne razmišlja uopšte neko vrijeme već što brže daje odgovor koji je veoma često i pogrešan

---------- CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU. ---------- 

www.maturski.org 

 

MOŽETE NAS KONTAKTIRATI NA E-MAIL: [email protected]